Bolesna sam ovih dana. Život nije onakav kako ga volim živjeti. Sav je nekako baš naopačke. Dođu nam svima ponekad, ti neki dani koji nam se baš i ne sviđaju. Nema tu druge. Najbolje što možemo jest prihvatiti ih da su sada i ovdje. Vječni smo tragatelji za odgovorima pa je najbolji odgovor kojeg si u tim trenucima možemo dati upravo taj da su takvi dani sad i ovdje s točno određenim razlogom. Razlogom koji je najbolji za nas. Treba se prepustiti tome. Iako ti to možda zvuči kao neka sto puta viđena i pomalo ofucana rečenica, zapitaj se jesi li stvarno ikada pokušala/pokušao prihvatiti da je tako.
Danas se već treći dan družim samo sa svojim krevetom. Pomalo u osjećaju bespomoći. Neuređena, s oguljenim nosom od šmrkanja, čupava, u trenerci koja više liči na pidžamu silazim u trgovinu i ugledam ponovo tu ženu. Srele smo se već nekoliko puta. Upamtila sam njezino lijepo lice. Svaki put mi se nasmiješila. Dođe vidjeti ima li pred ulazom, u kantama za otpad, nešto što bi mogla iskoristiti. Danas je bila taman na odlasku. Okrenuta leđima. Prepoznala sam ju. Iste sekunde, bez ikakvog razmišljanja pozovem ju i pitam može li me sačekati. Vratim se gore, pokupim sve što sam reciklirala i mislim da joj može pomoći, pokupim neke namirnice i sitnice, siđem ponovo dolje da joj to dam u ruke. Ovog puta započela je razgovor. Nije previše pričala, samo je rekla da je visoko obrazovana žena. Neke stvari u životu joj se nisu poklopile. Neki odabiri su ju doveli do toga gdje je sada. Ali sve svoje i dalje lijepo nosi. Rekla je da joj je ime Ljiljana. Primila je ono što sam donijela otvorenog srca. Osjetila sam ju. Vidjela sam joj suzu u oku. Osjetila sam knedlu u grlu. Podržala sam ju koliko trenutno mogu u njezinom životu. I otišla svojim putem.
Poruka koju sam ja dobila danas jest: Svi smo u jednom svijetu i svjedočimo istim scenama. Ono po čemu se razlikujemo jest naša percepcija toga što se događa. I naša reakcija na to što se događa. Pokušajmo biti tolerantni što više možemo. Tolerancija znači dopustiti da svatko ima svoju percepciju i da svatko ima svoju reakciju na ono što se događa. I da sve to nema veze s nama osobno. Imajmo razumijevanja jedni za druge koliko god je to moguće! I podržimo se. Budimo svjesni koliko god i kad god to možemo. Onda kad mislimo da ne možemo, tek onda možemo. Baš tada se otvori nešto novo. Prilika da budemo ljudi. Prilika da činimo iz duše. Prilika da podržimo drugoga.
Moja trenutna situacija je danas ipak ljepša. Tko zna da li bih vidjela Ljiljanu i dobila poruku koju jesam da nisam bolesna. Nisam baš uvjerena u to…… Stoga, želim poručiti svima, poznavali ili ne poznavali neku Ljiljanu, da budemo prisutni, da prihvatimo sve što nam se događa i da budemo otvoreni za poruke koje nam dolaze stalno a pogotovo onda kada nam se događa to nešto.