Ponedjeljak, 12 Lipanj 2023 17:41

Meditacija je vjetar u kosi

Pišem ovo i zbog tebe koju/kojeg će pronaći ove riječi. Ali i zbog sebe. Da nam ostane ova pričica tu negdje pri ruci. Da ju ponekad pročitamo. A možda se tako onda češće i sjetimo da u nama od rođenja  postoji ono što nam je iskonski potrebno.

I da to nikada ne nestaje. Nije to materijalne ni opipljive prirode. To je filing u srcu. U svakoj stanici tijela. Kada doživimo takvu pričicu, zaslužuje ona svoje posebno mjesto. Koje će uvijek ostati posebno. Jedinstveno. Neponovljivo.

Manje više svi čitamo, slušamo i gledamo što nam se nudi, tragajući za odgovorima na svoje važne i trenutne teme. Tako ponešto zasigurno znamo o programima, uvjerenjima, uvjetovanjima, neuronskim putevima i sličnim temama. Intelektualno razumijemo. Blisko nam je. Ali koliko često osvijestimo, primijenimo i učinimo?! Teorija bez prakse ili teorija s praksom različiti su kao močvara i rijeka. Jezero i more.

Kao i uvijek, u mojoj glavi postoji plan kako ću provesti svoje slobodne dane. Opcije koje mi  moj um nudi, sastavljene su od prepoznatih aktivnosti. Onih koje su nekad prije donijele ushit, zaigranost, osjećaj slobode. Ako su donijele jednom za očekivati je, naravno, da donijet će ih opet. Upravo tada te opcije upale su u kutiju. Kutiju očekivanja. Kutiju zamrznutih sjećanja. Kutiju uma. Koja uglavnom dodatno komplicira stvari. I koja nas odvlači od naše istinske prirode. Kutija koja nas neće odvesti tamo gdje priroda zove.

Zahvalna sam danas na svojoj petogodišnjoj, koliko toliko redovitoj meditativnoj praksi. Ovih dana pomogla mi je da prepoznam da stavila sam opcije za ostvarenje svoje iskonske potrebu u kutiju. A tako sam i cijelu sebe i svoj život umalo stavila u kutiju. Ali ipak nisam.

Bio je to jedan tanki proboj svijesti u kojem sam shvatila da postupit ću iz kutije. Bio je to isti tanki trenutak u kojem sam shvatila da ne želim to. Upravo taj isti tanki trenutak kidanja kutije, doveo me do jednog od najljepših trenutaka u životu. U smjeru moje prave prirode. Moje iskonske želje za slobodom.

Prepoznala sam ga. Prepustila sam mu se. Usudila sam se. I evo jedino što mogu reći da ljubav je izvan kutije. A tamo su zaigranost i radost. Tamo je vjetar u kosi. U kutiji su ipak samo strah, nepovjerenje u život i ukočenost. Umiranje.

Život je izvan kutije. Sve što trebaš je prepoznati trenutak i prepustiti se. Nije lako ali može se. I vrijedi. Meditacija ti sigurno može pomoći u tome.