Kao što bura ponekad polomi grane svakom drvetu i biljci na svom putu? Nesavršeni smo i došli smo rasti pa nije čudo da se i nama ljudima često dogodi bura na našem staklasto savršenom putu. Što tada? Kako dalje? Kako se podići, opstati, vratiti svoj sjaj?
Znam jako dobro da kad se dogodi nikako ti nije lako. U velikom si izazovu. Milijun pitanja roji ti se po glavi. Kako o sebi, tako i o drugome. Gle, uvijek si možeš priznati da si i sam nesavršen pa pokušati prihvatiti tuđu nesavršenost. To bi bilo fer. Dati novu priliku. Ako je povjerenje uopće nastalo, nije to zaiskrilo baš samo tako. Ne kupuje se u Portanovi ili nekom drugom centru. Pokušaj prihvatiti tuđu nesavršenost i otvoriti svoje srce. Oprostiti. Znam da staklo nakon puknuća više nikad ne može biti tako čisto i sjajno kao kad nikada nije slomljeno, ali savršenstvo ne postoji. Postoji, u onom nematerijalnom svijetu. Ali u materijalnom ipak ne.
Znam da se bojiš boli i novog ožiljka ali nemoj, budi otvorena. Daj priliku, preispitaj se, iskušaj se ako ti je potrebno. Vjera čini čuda. Jako je važno znati u što vjeruješ. I što sama sebi želiš. Možda ti samo još nije došlo vrijeme da to ostvariš. Možda ti je potrebno pobijediti neki strah koji je zapravo besmislica. Bitka nepostojećih. Bitka bez mogućnosti prave nagrade. Možda ti je potrebno prepoznati začarani krug u kojem se vrtiš. Sve je u redu.
Tvoja nova bol više ne može biti jača od one koju si iskusila. Ako se ponovi, zaboljet će te opet, o da. Ali ne tako jako, vjeruj mi. Tada ćeš sa svom sigurnošću znati da to neko biće umanjuje tvoju dragocjenu energiju. Ako se već dogodi samo zahvali svemiru za priliku da ostvariš svoj veći potencijal jer uz takvo biće ga ne bi mogla ostvariti. Vjerujem da želiš punoću a ne krhotine. Zato si i došla na ovaj svijet. Naučiti da si vrijedna punoće življenja. E to je bitka koju vodiš sama sa sobom i u kojoj postoji nagrada. Najljepša nagrada – punoća življenja svakog trenutka. A tom biću jedino što možeš je zahvaliti za svoj novi rast. Narast ćeš svakako, dogodila se nova bol ili ne. Ti svakako dobivaš!
Želim ti puno sreće i puno neslomljenog povjerenja na tvom putu a ako se i slomi ponekad, ne zaboravi da se sve događa za tvoje dobro, za tvoj rast. Čim otvoriš srce, prihvatiš trenutak, doći će ti odgovor zašto se nešto dogodilo, sve ćeš shvatiti i mirno nastaviti svoj put. Put ka osobnom rastu i punoći življenja. Ova pričica svoj smisao dobiva kroz tvoje povjerenje u ono što je veliko i nadmoćno. Boga, Svemir, Energiju, Život, kako god to nazivaš. Tvoja vjera je ta koja donijet će ti nagradu. A drugi akter oko priče slomljenog povjerenja je nevažan. Opusti se, diši, vjeruj i bivaj što više jer jedino to donosi nagradu koja čeka samo tebe. A to je tvoj lijepi Život ispunjen mirom, osmijehom i ljubavlju. Koji je u tvojim rukama. Povjerenje u sebe i povjerenje u Život je sve što čovjeku treba. Iz moje perpsektive.