Pomogle su mi da osvijestim da me previše umne aktivnosti, multi tasking i previše vanjskih podražaja s kojima sam se neprestano okruživala, zapravo čine nemirnom. Prije sam teško podnosila samoću i tišinu. Bježala sam stalno od sebe na koje kakve načine. I danas to ponekad činim. Upornost u mindfulness vježbanju donosi mi veći osjećaj mira. Strah od samoće i tišine polako nestaju i napokon me dovode da se usudim pogledati u taj prekrasan prostor u sebi koji je vapio za mojom pozornošću. Svijest se polako počela premještati iz uma u tijelo.
Shvatila sam da je moje tijelo veliki prijemnik ali isto tako i odašiljač informacija. Počela sam promatrati nelagodne emocije (tjeskoba i tuga su one na koje najbolje i najprije reagiram) kao svoje saveznike koji mi šapuću gdje mogu rasti dalje.
Volim planirati i organizirati ali činila sam to u prekomjernim količinama. To mi je davalo osjećaj sigurnosti. Osjećala sam se da su tako stvari pod mojom kontrolom. Kroz redovito vježbanje shvatila sam da me upravo to opterećuje, stvara mi stalni pritisak i čini me nemirnom. Danas koliko god je moguće pokušavam živjeti tako da planiram samo neke veće stvari a svakodnevni život koliko god mogu prepuštam trenutku. To mi donosi mir a i kvalitetnije življenje.
Vraćaju mi vjeru u ono nešto više. Nisam se uspjela povezati s tradicijom u kojoj sam odgojena iako sam dugo pokušavala. Negdje duboko zakopana duhovnost, ljubav i povjerenje prema životu počelo je rasti. Bilo je teško živjeti bez toga. A sad je puno lakše osjećajući da nije sve na mojim leđima i gradeći novo povjerenje u veće od sebe.
Pomažu mi da više volim sebe, takvu kakva jesam, s manama i vrlinama. Bila sam pretjerani perfekcionist koji je od sebe a i od drugih tražio nemoguće. I bilo je nemoguće. To mi je stalno stvaralo nezadovoljstvo sa sobom a i s drugima.
Pomažu mi da ranije prepoznajem obrasce svog ponašanja preuzete iz obitelji ili tko zna od gdje. I da lakše prepoznajem kako me drže zatočenom u nekim svjetovima koji zapravo ne postoje u ovome sada.
Pomažu mi da lakše prebrodim i drugačije gledam na neka nelagodna iskustva i tako gubim što manje od svog života.
Unapređuju moje odnose s drugima. Pomažu mi da se svjesno izbacim iz moda žrtve u kojeg ponekad znam upasti i da shvatim da druga osoba je tu zato da naučim nešto o sebi. Jer kako ću drugačije nego kroz kontakt s drugima. Pomažu mi da osjećam da smo svi povezani i potrebni jedni drugima.
Bude moju kreativnost koja me drži živom čak i onda kada sam prekrivena snijegom. Moja kreativnost gradi Essentiu koja je moj izričaj ljubavi prema Tebi. Moja kreativnost dovela me je nekim sasvim čudnim putevima i do mog današnjeg partnera kojemu sam zahvalna prije svega zbog toga što uz njega učim o sebi i tako idem opet negdje dalje….. Za sebe, Tebe i nas.