Lijepo je biti žena svjesna sebe i svojih vrijednosti. Žena koja si dopušta biti ono što jest. Žena koja si dopušta živjeti osebujnost, kreativnost i suosjećajnost.

Vjerujem da se svatko ponekad nađe usred kaosa. U ovom kontekstu kaos vidim kao vrlo intenzivan, čudnovat, neplanski pa stoga i iznenađujući splet okolnosti. Vrtloga koji te upija u svoje autonomno gibanje iako si možda samo nekoliko minuta ili čak sekundi ranije imala/imao neko sasvim drugačije gibanje. Neke druge boje pred očima. 

Dani u kojima živimo daleko od svog srca znaju donijeti osjećaj težine, nemira i usamljenosti. Ako smo toga svjesni, kako si uopće dopustimo živjeti takve dane? Bilo bi to najlogičnije pitanje kada bi baš sve ovisilo samo o našim super moćima. O našem velikom znanju. 

Jako si sretna osoba ako ti Život donese da te nešto ili netko sasvim neočekivano ali nadnaravno i duboko dotakne. To je nešto što se jednostavno dogodi. Nekim čudnim i neobjašnjivim putevima. Tome ne znaš uzrok, ne možeš izraziti okus, miris, niti boju.

Zvuči tako skromno i jednostavno a opet tako krupno i složeno. Istovremeno snažno poput bure i krhko poput stakla. Dok je snažno sve je divno, ide u tvom smjeru, gura te, pomaže ti, daje ti vjetar u leđa. Ali što kad te slomi?